Mladen Kršek: Napokon Hanžek!

Piše: Mladen Kršek

Oprostiti će mi Jura Ozmec, vrsni sportski novinar (i moj prijatelj) na odgovoru na njegov tekst na stranicama HAAK Mladost u kojem piše da Hanžek ubija hrvatsku i zagrebačku atletiku.

Naravno, u cijelom tekstu ima puno istine, posebno onaj dio koji se odnosi na kompliciranu organizaciju mitinga i materijalno tehničke uvjete na stadionu SRC Mladost, no svakako se ne bih složio s tvrdnjom o ubojstvu zagrebačke atletike.

Dobro je moj prijatelj Jura Ozmec uočio činjenicu da Hanžek postoji skoro 70 godina, od kojih se skoro 50 godina održavao u Maksimiru. Nije ni na stadionu Dinama bilo jednostavno. Miting se morao prilagođavati rasporedu nogometnih utakmica i možda se zbog toga održavao u mjesecu lipnju kad su nogometne aktivnosti najmanje.

Naravno ni na starom Dinamovom stadionu nije bio neki velik komfor, ali moram priznati da nam je nogomet uvijek ustupio svoje prostorije za održavanje mitinga. Kako i ne bi, ipak je to stadion u vlasništvu Grada Zagrebe, kao uostalom i onaj atletski Mladosti.

Upravo zbog toga me malo smeta navedeni tekst Jure Ozmeca (mog prijatelja) o bahatom ulasku Hanžeka u prostorije HAAK Mladost. Kao što znamo, vlasnik sportskih borilišta u Zagrebu je Grad Zagreb i njima upravlja Ustanova za upravljanjem sportskim objektima.

Atletski klub Dinamo-Zrinjevac kao organizator mitinga ima sklopljen ugovor s ustanovom o najmu objekta za organizaciju mitinga i naravno da taj najam i troškove plaća.

Shvaćam da su atletičari koji koriste objekt SRC Mladost na neki način zakinuti za trenažni proces za vrijeme pripreme i organizacije mitinga. Ipak, nikad nije dolazilo u pitanje da atletičari u to vrijeme trenažni proces mogu provoditi na drugim atletskim objektima kao što su Svetice (doduše u neadekvatnim uvjetima) ili u novoizgrađenoj atletskoj dvorani.

Da, u pravu je moj prijatelj Jura Ozmec kad kaže da ga je zatekla nenadana odluka Grada o preuređenju atletske staze na Mladosti za potrebe organizacije mitinga, ali i kvalitetnije provedbe trenažnog procesa i organizacije natjecanja na državnim razinama. Odlazak na natjecanja u Split i Rijeku kod zagrebačkih je klubova iziskivao dodatne troškove. Vjerujem i nadam se da će Zagrebački atletski savez i Jura Ozmec kao član njegovog Izvršnog odbora naći način kako da klubovima nadoknade troškove.

Organizatori Hanžekovićevog memorijala nisu ugovarali radove niti su odlučivali kada će oni biti izvedeni, ali jasno je da se tako osjetljivi radovi poput atletske staze nisu mogli obaviti u zimskim uvjetima. Siguran sam da će kompletna obnova atletske staze u SRC Mladost donijeti novu kvalitetu zagrebačkoj atletici, a ponajviše klubovima koji su korisnici istog objekta. Zato me i čudi da je napad na Hanžekovićev memorijal zbog obnove staze došao upravo iz kluba koji je korisnik stadiona Mladosti i koji će od obnove imati najviše koristi.

Uostalom i da nema Hanžeka atletsku stazu povremeno treba obnavljati. Vjerujem da će radovi koji su ovaj put izvedeni biti dugoročnije rješenje obzirom na opseg radova. Zato hvala onima koji su to odobrili, izveli i pratili sam proces obnove. Nakon punih 20 godina od posljednje rekonstrukcije to je uistinu bilo nužno. Ne zbog Hanžeka, nego zbog zagrebačke i hrvatske atletike.

Naravno, sve to vrijeme atletičari su se morali snalaziti, a ponajviše je to pogodilo mlađe dobne skupine koji zbog svojih godina ne mogu putovati u druge dijelove grada.

Slažem se sa svojim prijateljem Jurom Ozmecom da je sigurno zbog toga došlo do osipanja određenog broja djece.

Pitam se zato je li Jura Ozmec suočen s činjenicom da takva ili slična situacija već 20 godina vlada na SRC Svetice, pogotovo u posljednjih nekoliko godina otkako su razne grupe bacile oko na taj centar. Koliko je djece izgubio AK Dinamo-Zrinjevac zbog neadekvatnih uvjeta u zadnjih 20 godina (osim solidnih uvjeta za bacače)? Koliko je kvalitetnih atletičara izgubio zbog toga? Ili, kako nije mogao privući druge atletičare usprkos solidnom trenerskom kadru?

Pitam se što je vrsni sportski novinar Jura Ozmec (i druge strukture) učinio po tom pitanju i što je učinio da se atletska staza ne izbaci sa stadiona u Maksimiru prije 20 godina.

Zato vjerujem da su svi svjesni kako skoro milijunskom Zagrebu trebaju bar dva atletska stadiona s kompletnom infrastrukturom (stadiona, ne atletskih staza). Nadam se da je toga svjestan i moj prijatelj Jura Ozmec, ali i druge strukture u gradu Zagrebu. U tom slučaju ne bi u pitanje došla organizacija natjecanja i trenažni proces.

Ipak, na kraju se pitam bi li moj prijatelj Jura Ozmec napisao onaj tekst da je HAAK Mladost organizator Memorijala Borisa Hanžekovića…