Tužna vijest: Umro je Nikola Turk

Jučer je stigla tužna vijest o smrti dugogodišnejg atletskog djelatnika Nikole Turka. Rođen u Slunju 29.3.1929g.  u mladosti se bavio mnogim sportovima a jedino je u atletici proveo cijeli život. Natjecatelj AK Dinamo od njegovog osnutka paralelno započinje i suđenjem na natjecanjima. Poslije radi i kao trener u matičnom klubu, posebno uspješno kao iskusan pedagog ,pored seniora u raznim disciplinama,u radu sa mlađim uzrastima. Dobitnik je dinamove zlatne značke povodom 60 godina postojanja kluba. Uvijek voljan demonstrirati elemente tehnike svim  zainteresiranim, posebno učenicima atletskih škola gdje je također dao značajan doprinos kao mentor. Sudjelujući i u izdavanju tom vremenu prikladnih časopisa za atletiku i na taj način je vršio edukaciju članstva.  Dugogodišnji atletski djelatnik bio je i uspješan veteranski natjecatelj i organizator do duboke starosti.U tom dugom razdoblju obavljao je u jednom mandatu i dužnost tajnika Zagrebačkog atletskog saveza, jedan je od osnivača AD Veteran te pokretač veteranske atletike u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji i sam nastupajući do pred nekoliko godina u više disciplina.

Nikola je  kao osoba takovog profila obavljao najznačajnije administrativno-stručne poslove na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. te Univerzijadi 87 /tajnik Odbora/ te nizu drugih međunarodnih priredbi provedenih prvenstveno u Zagrebu.

Desetljećima je sudjelovao u organizaciji Memorijala Borisa Hanžekovića, najčešće u službi ceremonijala i protokolu.

Za svoj dugogodišnji rad u našem sportu dobio je niz priznanja među kojima posebno ističemo Državnu nagradu za životno djelo Franjo Bučar koja mu je dodijeljena 1995.godine od strane Ministarstva znanosti i sporta.

Napisao je autobiografsku knjigu gdje se ističe da se  trčanjem i gimnastikom počeo se baviti kao dječarac 1935. u Požegi, a u rujnu 2011. u Domžalama, u Sloveniji, na 21. veteranskim atletskim balkanskim igrama osvojio je prvo mjesto u utrci na 100 m i drugo u bacanju diska.

Kao atletski veteran, Turk je trčao na 60, 100 i 200 m te skakao u dalj, bacao kuglu, disk i koplje. Sudjelovao je i u bacačkom petoboju (bacanju kladiva, kugle, diska, koplja i gire). Balkanski je i hrvatski rekorder u svojoj kategoriji.

Bavio se atletikom, biciklizmom, boksom, hrvanjem, dizanjem utega, stolnim tenisom, veslanjem, kajakaštvom, rukometom, nogometom, plivanjem i skijanjem. Kao profesor kineziologije bio je atletski trener od 1951 do 1987 godine.

U povodu 50. obljetnice balkanskih atletskih igara, 1979. dobio je srebrnu plaketu kao jedan od trenera glasovitog Dinamova maratonca Franje Škrinjara.

Njegov privatni sportski album fotografska je povijest svjetskog sporta u drugoj polovici 20. stoljeća. S kim se sve nije družio, s kim razgovarao, s kim radio. Triput je bio savezni trener, kao sudac četiri puta štopao je svjetske rekorde. Kao poznavatelj stranih jezika, bio je na brojnim domaćim i svjetskim priredbama u različitim ulogama, od suca do atašea za tisak. Oni koji su ga poznavali i imali priliku surađivati s njim pamtit će ga po vedrom duhu i velikom zaljubljeniku u sport, s puno životnog iskustva koje je nesebično prenosio na druge.

Uprava i članovi kluba izražavaju najdublju sućut obitelji, prijateljima i poznanicima našeg Nikole.